Muzika: „Generacija bez budućnosti“

Iako smo kod našeg prvog zajedničkog projekta pokušali sve predvidjeti, ne možemo se pohvaliti da nam je to i uspjelo. Par dana pred koncert sam razmišljao šta bi to moglo da nas iznenadi, a da to nismo vec predvidjeli. U tom momentu mi ništa nije palo na pamet. Međutim odgovor na to pitanje sam dobio dan pred koncert. Iako mi je ekipa iz busa javila u četvrtak da je zaglavljena u koloni na auto putu u Mađarskoj, mislio sam da je to jedna od onih uobičajenih guzvi nastale ili zbog radova na putu ili zbog neke saobraćajne nesreće, što nije baš neuobičajeno, pogotovo kada se vremenske nepogode u pitanju, kao tog hladnog martovskog dana. Ali kada me Relja u petak ujutro probudio i rekao da se za 20 sati nisu pomjerili mi metar, obuzela me laka jeza.

I da ne dužim, nakon svih peripetija, natezanja i maltretiranja, ekipa je ipak uspjela u petak oko 23 casa (inače krenuli su u četvrtak ujutro) da se vozom iz Tatabanya-e prebaci do mađarsko- austrijske granice gdje ih mi kupimo, tako da svirka počinje kasno poslije ponoći. Sve u svemu najuporniji su ipak imali zadovoljstvo uživati sat vremena u dobroj svirki iz bogatog repertoara ovog benda, kao „Olovna jutra„ „Pad“ „Ne predaj se“ „Jamaica“ „Ima da me slusaš“ i drugi. I na kraju ne treba zaboraviti lokalnu predgrupu „i-pocks.net“ čije vrijeme tek dolazi.

Iskreno, projekat za skraćivanje životnog vijeka. Ali bez obzira na sve, vikend koji nam je donio nova iskustva, ali prije svega nova prijateljstva odn. druženja. Uostalom, to i jeste sustina ove nase priče, zar ne!