Intervju: Saša Veruda

sasa_21Kada je počela sa radom grupa Saša 21?

Početak te priče seže u 2004. godinu…tadasnji basista KUD-a Idijoti trebao je na operaciju kičme. Da vrijeme ne bi prolazilo bez veze ja sam odlučio neke zaostale pjesme snimiti na solo album. Okupio sam drugu ekipu, uvježbali smo taj materijal i ušli smo u studio. Rad na tome se odužio, u međuvremenu se basista Idijota vratio sa bolovanja, KUD je normalno nastavio raditi pa je taj moj solo album skrenuo na sporedni kolosijek. Mada je Saša 21 u idućim godinama povremeno nastupao, to je sve ipak bilo lagano i hobistički.

Kada se pjevač IdijotaTusta 2011. godine razbolio, kod svih nas se sve iz korijena promijenilo. A kao što znate, kada je umro – ugasili smo KUD Idijote, a članovi su se razišli svatko na svoju stranu…basista se privremeno čak odselio iz Pule (tako sam čuo), bubnjar je otišao u FOB, a ja sam aktivirao Sašu 21. No, ovoga puta sa čvrstom odlukom da to bude moja nova glazbena orijentacija. Novi ljudi, nove pjesme.
Koliko ste bili aktivni dok je grupa KUD Idijoti još uvek radila?
Mislim da sam na ovo donekle odgovorio…radio sam, povremeno smo i nastupali, mijenjale su se postave. Ali ipak, najveći dio svog vremena i energije ulagao sam u KUD Idijote. Normalno, to mi je bio matični bend, a Saša 21 je tih godina ipak bio „samo“ moj solo projekt, mada nikad nisam ispustio iz vida osnovni cilj zbog kojeg sam ga i pokrenuo, a to je „objavljivanje tih 11 pjesama na ploči“ (mislim na vinil). U januaru 2012. kao reaktivirani Saša 21 imali smo probe u obnovljenoj postavi, a nedugo zatim i prve nastupe i od tada zapravo smatram da smo snažnije krenuli. Malo po malo, korak po korak, Saša 21  razvio se u pravi bend. Pogotovu je energetski uzlet doživio dolaskom Kolumba na mjesto bubnjariste. Inače smo basista Boris Kvaternik i ja od početka skupa u Saši, ali eto, bubnjarska stolica je kod nas vruća, haha, tu svako malo dolazi do promjena. Izgleda da nije lako držati boogie punk rock ritam.
Album VD-i1 radili ste dugo. Šta je bio razlog tome?
Da, odužilo se…ne bih krivio društveno/političko/financijske okolnosti, haha, mada je bilo i toga. Ipak, razlozi su najviše subjektivni. Od rođenja djece, do smrti roditelja, raspada jednog braka, stupanja u novi, ali najjači razlog je neki moj postavljeni perfekcionizam i vizija kako bi ta ploča morala izgledati. Da sam pristajao da bude bilo kakva mogla je odavno izaći. Međutim, dotjerivao sam je i brusio da bude što bolja. Ogroman broj mojih radnih sati ugrađen je u ovu ploču. A i kod samih pregovora sa izdavačima bilo je problema i odlaganja. Da skratim priču, album je u augustu 2014. objavljen u kooperaciji etiketa Dirty Old i PDV, 10 godina nakon sto su snimljeni originalni fajlovi. Ponavljam, rad je zaista bio dug, ali cilj je ipak ostvaren, a to je najvažnije.
Da li se dešava da porede bend Saša21 sa Idijotima? I koji je Vaš odgovor na to poređenje ako ga ima?
Da, ljudi su nas uspoređivali, pogotovu na početku (mislim na 2012. pa na ovamo). Bilo je tu svakakvih komentara, od toga da ja ne bih trebao pjevati, da ne bih uopće trebao forsirati Sašu 21 jer je to znatno lošije nego prije, do toga da je to bolje i da je tek sad to „ono pravo“, da je zvuk isti, da zvuk nije isti, da ovo, da ono…ono što se meni čini je da su u pitanju uglavnom predispozicije i predrasude. Prevazilazi okvire ovog intervjua da detaljnije pojasnim. Mislim da su svi opterećeni nekim pretpostavkama i predznanjem o meni i imaju unapred stvorene zaključke šta i kako bih ja trebao. Čini mi sa da bend jos nije dobio stvarno objektivnu kritiku/recenziju. Vidite kako bi to moglo izgledati: npr, Saša 21 nastupi u nekom klubu u Francuskoj. Tamo, u tom klubu, nitko nije ni čuo za KUD Idijote, a kamoli da zna da sam ja svirao u tom bendu. Dakle, vide i odslušaju Sašu 21. Vide što vide, čuju što čuju. „Ajmo sad te ljude pitati: I, kakav je ovo bend?“ Mislim da bismo tek tu dobili kako – tako objektivan odgovor. Ili je, ili nije. Pustimo prošlost, stare kredite, stare profile. Saša 21 ili valja ili ne valja. To je novi band, sviramo samo nove pjesme. Stvorili smo novi stil, boogie punk rock, to ne svira nitko, mi smo pioniri toga. U Hrvatskoj (a mozda i šire) ne postoji ni sličan bend a kamoli isti, ne možete nas usporediti ni sa kime. Naš koncert vam je najbolji dokaz, dodjite neopterećeni i uvjerite se.
Na čemu trenutno radite i kakvi su Vam planovi za ovu godinu?
Najkonkretnija obaveza su nam dva koncerta ovog vikenda, petak 12.02. u Ljubljani (Menza pri koritu, support Kicks of Ike Turner) i subota 13.02. u Beču (das Bach, support I-pocks.net). To će ujedno biti prilika i da predstavimo nešto od novog materijala. Osnovni cilj za ovu godinu je izlazak novog albuma, drugog po redu. Te nove pjesme su više boogie i zapravo zbog njih mi smo sve više boogie punk rock band. Za sada smo na 8 pjesama u trajanju 24 minute, jos 2 ili 3 pa mozemo planirati studio. Da li ce se sve opet odužiti ne znam, ali, uprkos problemima kojih stalno ima – radimo i nadamo se da ćemo i taj cilj ostvariti. Obzirom da smo 2012. (re) startali od nule, napredak je evidentan. A mene to sa bendom jedino i zanima. Napredak i razvoj.
Ivana Jovanović